Tunis kao začetnik Arapskog proljeća

Dok su mediji zasićeni pričama iz Libije, rijetko možemo čuti što se događa u susjednom Tunisu, gdje je započeto „Arapsko proljeće“. Ova činjenica je vrlo loša jer je Tunis daleko važniji pokazatelj demokratske perspektive u regiji od Libije. Ukoliko ne uspije provođenje demokracije u Tunisu, ima daleko manje nade za Libiju, Egipat ili Siriju, a kamoli za plemenske države kao što je Jemen.

Chema Gargouri, predsjednica tuniško-američke udruge za upravljanje studijima, ističe da za razliku od Libije, Tunis nije plemensko društvo, te da tuniške institucije nisu slomljene od strane bivšeg vladara. Za razliku od Egipta, Tunis naseljava malo stanovnika (10,1 milijun), te je od toga 90% pismenih, i sama država nije opterećena ogromnim postotkom jedva obrazovanog ruralnog stanovništva – kao što je slučaj u susjednim državama.

Za razliku od Sirije ili Iraka, Tunis nisu zahvatile sektaške podjele, a  99% stanovnika su sunitski muslimani. Tunis je bivša francuska kolonija, a stanovništvo je uglavnom dvojezično.

Tunis je zemlja obrazovane mladeži, koja je svjesna vanjskog svijeta. Mladi su u naletu frustracije zbog nezaposlenosti  i korupcije pod režimom bivšeg predsjednika, uvelike pogodovali provođenju revolucije. Uskoro će se Tunis suočiti s novom vladom na kojoj će biti provođenje novih, demokratskih zakona. Ukoliko Tunis uspije u onome što je započeto u siječnju, otvara se velika šansa za ostale afričke zemlje.